samo na korak je dno ....
.. tu gdje si doveo me, samo na korak je dno
još jednom pogledaj me, ja ne zaslužujem to
samo je korak do dna, taj korak napravi sam
a ja ću dalje, kako umem i kako znam …
jesmo li mogli bolje, jesmo li oboje zaslužili od sudbine malo više milosti pa da nam da zrnce mudrosti kad nam usfali, jesmo li pali zbog ono malo duše što nam ionako dade šejtan da nam bude teže ili je sve skupa tek jedna u nizu priča, meni zanimljiva samo zato jer je – moja … ne prestajem razmišljati .. ima u njemu nešto prekrasno, zaigrano, dječački drago; načitan, pametni mangup što me nasmije do suza, koji me svojim komentarom zaintrigira, podigne mi obrvu i natjera da se doooobro pomučim oko odgovora, s rukama koje su me vodile u međuprostor zbilje i sna, očiju smijalica koje su me gledale kao da je svijet stao samo zbog nas, koje su me promatrale iz prikrajka kad su mislile da ih ne kužim, a meni će, znam, uvijek biti strašno važno znati kako me vide .. ali i nešto što nikad nisam mogla odgonetnuti, dio njega što mi je stalno bježao, nikad sasvim tu, nikad potpuno moj .. toliko sličan meni, a opet totalno suprotan, jak tamo gdje sam ja slaba i osjetljiv gdje sam ja sigurna, sposoban izvući ono najbolje iz mene, ali i ono najgore .. učiniti me ženom lijepom, zaljubljenom .. ali i ljuticom, zločastom i otrovnom .. puzzla koja se savršeno uklapa, kad bih samo, k vragu, znala kako .. nekad bih pomislila da je moja druga polovica … nekad, opet, da smo tek dva tvrdoglavca kojima je jedino važno naći slabost onog drugog i pažljivo pogoditi upravo to mjesto malenom, oštrom i otrovnom strelicom, dvije zloće koji se igraju tek tako, iz dosade i glupe potrebe za nadmetanjem .. a nekad mi se činilo da je sve to u mojoj mašti, zbunjeno ga gledam i mislim se iz kojeg li si ti sinko kupusa ispao ..
Dao mi je jako, jako puno; puno smijeha, podsjetio me da svijet nije toliko ozbiljno mjesto kako mi se nekad činilo, puno pametnih stvari rekli smo jedno drugom .. i kad nam ništa drugo nije išlo, mogli smo savršeno dobro filozofirati, o svemu .. ne znam jesam li gubitnik zato što ga na kraju ipak nisam imala onako kako sam htjela, potpuno i do kraja (jer od takvih se ništa manje od svega ne uzima) ili bi ispalo da smo dvije vatre koje su sagorile jedna u drugoj … Jesmo li previše htjeli? je li sve to samo glupi sticaj okolnosti? ili sam jednostavno ostala dosljedna sebi .. da moja bude zadnja, pa nek bude šta biti mora, da ja na kraju ispadnem pametna pa makar se kasnije lupala po glavi i cvilila po forumu ..
no dobro .. izgleda da ću sve to morati nekako progutati, ma koliko mi zapinjalo .. tomorrow is another day. Ili, što bi se reklo, novi dan, nova nafaka … i da .. samo ću još ovo reći, makar skočila samoj sebi u usta …unatoč svemu ... mili moj, eh da se nismo sreli, stvarno bila bi grehota .. (17. kolovoz 2005.)
bok
:)
početak dana ..
kako volim kad ne moram odmah ujutro iskočiti iz krevetića mog dragog, nego mogu fino laganini, otvarati oči jedno po jedno, protegnuti se, ko mačka se istegnuti od glave do pete i još malo gledati u plafon, pustiti misli, dojmove, boje i slike da se sami slažu ... pa onda polako kavica ... mmmmmm ... ekipo draga, nadam se da ste mi dobro da je prošla večer (.. petak na subotu, svi pevaju ludujuuuuuuuuuu ..)ispunila očekivanja nekim čudom, valjda prvi put u životu sinoć nisam u gužvi kluba bila na prolazu. Ja sam htjela ići u jedan drugi, ali eto, prilagodila sam se društvu koje je bilo za ostanak .. ostalo klasika, malo se pilo, puno smijalo, (pre)malo plesalo (ja sam htjela još još jooooooooooooooooš). Vidjela sam neke drage ljude koje dugo ne vidjeh i to u zanimljivim društvima mig pa sam naravno odmah ugovorila kave ćinćin .. ajmo, ajmo, prijavak, da ne saznajem novosti zadnja :) -- mislim da sam poslala jedan SMS previše. Ne, nisam pogriješila broj, ali .... ako sam i mislila na njega, ne znam da li sam mu to trebala tako izravno reći. Da se ne ufura. A već je dovoljno ufuran --- rekla sam nekome nešto ne baš lijepo. U tom trenutku to je bila zgodna igra riječi, ali .. ma mogla bih i ja nekad uvažiti činjenicu da ljudi imaju osjećaje koje bi moja jezičina mogla povrijediti --- razmišljala sam malo o nekim stvarima u svom životu, onako u gužvi i buci, ali, da budem iskrena, nisam zaključila ama baš ništa. Pa sam onda skontala da nemam nikakve fajde od razmišljanja (a ni od frajera izgleda) pa sam se okrenula dijeljenju osmijeha okolo mig --- a na putu kući, na nekoj bezimenoj lokalnoj radio stanici, pjesma koju volim oduvijek. Totalno posebna, tako me dobro opisuje, izmamila mi je prvo osmijeh, a onda sam je, naravno, otpjevala na sav glas .. Ljutiš se bez veze brinu te sitnice
Tako često imaš zamišljeno lice
Ljutiš se bez veze iz čista mira
Kriv ti je telefon, radio što svira Ljutiš se bez veze pravi razlog nemaš
Kad bi ja u društvo ti se kući spremaš
Al ja ću opet preko svega prijeći
Stoputa me pitaš stoputa ću reći.. VOLIM TE BUDALO MALA
KAD BI SAMO, SAMO ZNALA
NIJE OVO IGRA, ŠALA
VOLIM TE BUDALO MALA... Ljutiš se bez veze okrećeš mi leđa
Ponekad pred svima moj te pogled vrjeđa
Al ja ću opet preko svega prijeći..
Stoputa me pitaš stoputa ću reći.. VOLIM TE BUDALO MALA
KAD BI SAMO, SAMO ZNALA
NIJE OVO IGRA, ŠALA
VOLIM TE BUDALO MALA...
ma ajde, bit će frajera
svidja mi se kako pises...slucajno nabasah, jer sam bas trazila rijeci pjesme koju si postala :) ... citamo se jos, pusa
uživaj u životu;))
jako,jako mis e sviđa tvoj blog....počinjem ga redovito pratiti sve mi se čini :))
jako,jako mi se sviđa tvoj blog :) počinjem ga redovito pratiti sve mi se čini :))
o dojmu ..
nda
sinoć sam potvrdila dojam o jednoj osobi. Zanimljiv, smiren, naprosto zrači, prekrasnih ruka s duuugim prstima ( uh uh uh  )
nažalost, trenutno zauzet. A neka (svoja) pravila se ne krše. Nikada i ni pod kojim uvjetima. Točka.
ali, drago mi ga vidjet. Drago mi kad mi zadrhti nešto unutra, makar se možda nikad ne realizirati neće (a opet .. tko zna .. krhko je znanje ...  ). Eto, ne znam jel to blesavo ili ne, ali naprosto mi je drago vidjeti nekog tako posebnog
i onda na drugom mjestu, taman dok onako lagano naslonjena na zid s čašom u ruci razmišljam o njemu, čujem ovu pjesmu ispod .. i uklopi se pjesma tako savršeno, kao da mi je sam gospon' koji nas odgore vidi sve odgovor poslao
Sa devojkom si bio..juce sam videla te slucajno
isti ko i uvek...jednu za drugom palis uporno..
o zasto nisam i ja cigareta bez filtera..
samo da setam od prstiju tvojih do usana..
kao nikotin ti još teces mojim venama..
još uvek te volim
znaj to nikad nisam prestala
kao nikotin...tako ubijas me lagano
jer usnama tvojim ja navucena sam odavno
kao nikotin... (nedjelja, 03. srpanj 2005.)
svidja mi se ovo :"A neka (svoja) pravila se ne krše. Nikada i ni pod kojim uvjetima. Točka." ,svaka cast.Kazu ko ceka doceka.A Nikotin je super pjesma posebno kad ju Nati izvodi live
jučer i danas
koji dobar, zanimljiv dan na neki čudan način 
jutros sam izašla iz kuće na štiklama, u elegantnoj ljetnoj haljinici visoko iznad koljena, sva u svojim tmurnim mislima, podignute kose i skrivena iza tamnih naočara. Baš mi niko nije trebao, samo sam htjela biti na miru, da razmislim, odvrtim neke razgovore i SMS poruke, donesem odluku, možda prebolim ...
na semaforu osjetim da me neko gleda . Okrenem se, mislim neko poznat i skužim dva krasna, ali nepoznata oka kako me pažljivo motre, od glave do pete. Znam šta mi je htio reći , ali je to napravio toliko dječački šarmantno, a opet toliko frajerski, da sam mu jednostavno samo uzvratila osmjehom i produžila dalje.
Sreli smo se na raskrsnici, dali jedno drugome osmijeh i produžili dalje .. zar to nije krasno .. ali, mali, sretnem li te opet  
a onda sam se sudarila s jednim egom . Kakve ljudi picajzle mogu biti, kako se lako pokažu kad im se dirne u ego, u interese. Kako maske padaju, opala  . Ne dira me to i ne pogađa, samo mi je smiješno. Eto.
....
I još mi se dva poznata nasmijana oka motaju po glavi. Nikako da ih istjeram . Toliko puta nađoh sebe u njima. Pa opet, tako su mi nekad nepoznata, tako me nekad čine nervoznom, izvlače ono najgore iz mene. Ne sviđa mi se to.
Lane moje nocas kreni
Nije vazno bilo s' kim
Nadji nekog nalik meni
Da te barem ne volim
Dal neka druga usne ti ljubi
da mene lakse prebole
|
, drug je drug! ), zagrlim jastuk i nastavim ...
